Badnji dan je najbogatiji hrišćanski praznik što se tiče naših narodnih verovanja i običaja. Na Badnji dan, a u nekim krajevima i prethodnog dana, neko od ukućana odlazi u šumu i donese granu mladog cerovog ili hrastovog drveta, kojoj prethodno nazove: „Dobar ti dan, badnjače“ i pospe je žitom. Na Badnji dan se, po pravoslavnom običaju, vraćaju svi dugovi i sve pozajmljene stvari.
Badnjak se u kuću unosi na Badnje veče. Jednim delom se nekada ložila vatra, a kada pregori, on se nosio u štale i torove, dok se drugi deo čuvao za položajnika, koji bi ga paliona samdan Božića. Ovaj običaj se i danas ponegde poštuje, a u gradskim sredinama badnje drvce ili grančica se kupuje na pijaci, unosi se u kuću čak i dan-dva ranije. Mnogi ga kite presnim ili suvim voćem i bombonama, a ispod njega stavljaju poklone za najdraže.
Paljenju badnjaka crkva je dala obredni smisao – grejanje oko badnjaka simbolizuje zagrevanje ljubavlju prisutnih ukućana jer svako ovaj praznik obeležava u svom domu, a svetlošću vatre razgoni se mrak praznoverja, neznanja i neverovanja i ukućani se ozaruju miljem i obiljem.
Za Badnji dan se priprema posna trpeza: suve paprike punjene povrćem, samo pirinčem ili pasuljem, posna sarma od soje i crnog luka, posni pasulj, pita kupusnik u nekim krajevima, ponegde krompiruša ili pita s orasima, pihtije od boba, riba, salata od krompira, salata od pasulja i crnog luka, uz orašaste plodove i sušeno voće, pečenu bundevu, kompot, posne štrudle i sitne kolače.
Nezaobilazni običaj je i mešenje česnice u koju domaćica stavlja paricu a ukućanin koji je izvuče po verovanju će imati najviše para. Mešenje ovog hleba prate razna pravila i obredi, ali mu je zajedničko da se mesi od belog brašna, da sadrži onoliko delova koliko ima ukućana, da se ukrašavaraznim figurama koje simbolizuju veru, čeljad, stoku, njive, voće…
Agromedia