Živite u svojoj koži, a ne u tuđim očima” i biće vam jaaaako lepo!



Naslušala sam se raznih mišljenja, nagledah se uz to i raznih scenarija i svaki put iznova sam rekla, hvala učiteljima. Kako stvarno jednom zauvek reći nekome; “Ne tiče me se tvoje mišljenje”, a da pri tome ne osetite nelagodnost niti bilo kakvu drugu neugodnost? Jednostavno je, vrlo jednostavno, tako što ćete na kratko razmotriti život tog nekog ko vam servira svoja mišljenja!

Danas sam svesna da u jednom delu života svi se uhvatimo u vrtlogu nekakvih nametnutih i nenametnutih stavova, bitnih i manje bitnih tuđih mišljenja i u moru toga svega, čovek počne “probirati” po svim tim ponuđenim odgovorima.

Veterinarska Stanica Bujanovac

Osvestila sam činjenicu da poanta u uvažavanju bilo čijeg mišljenja, jeste da treba biti otvorenog uma, jer možda vam neko može ukazati na druge izbore, što ne znači i da je uvek nečija i najbolja namera, ispravan put za vas.

Ali kako stvarno jednom zauvek reći nekome “ne tiče me se tvoje mišljenje”, a da pri tome ne osetite nelagodnost niti bilo kakvu drugu neugodnost?

Jednostavno je, vrlo jednostavno, tako što ćete na kratko razmotriti život tog nekog ko vam servira svoja mišljenja, staviti na vagu sve ono što je ostvario ili nije, može li taj neko vama držati savete o porodici ako je i sam neorganizovan u tom segmentu, može li vam neko pričati o funkcionalnosti dijete, a pri tome i sam vodi “borbu” s viškom kilograma i tako u nedogled… To vam je najbolji kompas čije mišljenje trebate uvažiti.



Kad vam je neko primer onog što priča, e tad, tek tad toj osobi možete zahvaliti na mišljenju ili sugestiji… sve drugo je samo nametanje svojih stavova o tome, kako biste vi trebali nešto.

I onda kad ste u situaciji, da se nalazite na životnoj raskrsnici, opet slušajte samo sebe, svoje srce, češće nego glavu, jer glava uvijek strahuje, dok srce samo voli.

I tako srce dokaže da kad u nešto verujemo, iskreno volimo, svi strahovi nekim čudom nestanu i svaki “semafor” na našem životnom putu zelene je boje… na nama je samo da vozimo punom brzinom, ravno put srca.

Pustite tuđa mišljenja, živite u svojoj koži, a ne u tuđim očima. Jedina verzija koju trebate živjeti, jest ona koju sami stvorite.

I tako živite sa svojom vizijom sebe u svom svetu, a oni sa svojom vizijom vas u njihovom svetu.

I dokle god se držite svog sveta, svi drugi će ostati u nekom svom paralelnom svetu u kome razmišljaju o vama i iznose svoja mišljenja o vama, vođeni samo ličnim strahovima, vlastitom nesigurnošću i živeći samo teški životni photoshop.

Verujte mi na reč, “živite u svojoj koži, a ne u tuđim očima” i biće će vam jaaaako lepo.

Autor: Amra Nahić

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *