BLOG: Dušan Dojčinović – Fenomen sa juga

Foto: Dušan Dojčinović sa promocije ,,Ukleti brod“

Autor: Dušan Dojčinović

Da Vam i ja, ispričam priču, ili da makar proćaskamo… Naime, moj fenomen nije samo u književnom stvaralaštvu, već prožima i estradu, kao i novinarstvo.

Moj prvenac, ,,Ukleti brod“, doživeo je štampano izdanje zahvaljujući nesebičnoj pomoći gradonačelnika grada Leskovca, Dr. Gorana Cvetanovića, sponzora, prijatelja i porodice.


Otprilike deset različitih književnih vrsta je stvoreno, u razmaku od preko dve godine, počev od romana: ,,U potkrovlju Barbara“ (Nova poetika iz Beograda bila je zainteresovana da potpiše ugovor sa mnom, ali zbog finansijske nemogućnosti, to sam odložio), tu je i roman ,,Dnevnik pete zime“ (sa kojim sam konkurisao kod Izdavačke kuće Klett iz Beograda, naravno nije prošao, ali je rukopis privukao pažnju, prijatelja i kolega po peru).

Krajem prošle godine je moj fenomen, što se tiče književnog stvaralaštva zapazio i zabeležio Zoran Radenković, novinar i dopisnik TV Pinka iz Niša.

U Narodnoj biblioteci Radoje Domanović u Leskovcu tačnije 28. decembra 2018. godine, ,,I ja sad živim sa tim mojim delima“, kao i da prilog bude emitovan.

Izdvojio bih novele: ,,Ja sam Ono“  ( priča o devojčici koja odrasta u NATO okruženju na selu 1999. godine ( Tićmi-Stefan Mitić, otac bestselera Lagune, sa knjigom: ,,Ja sam Akiko“, pročitao je moju novelu u fajlu i poželeo mi sreću sa pisanjem).



U periodu od dve godine, ja sam napisao pregršt dramskih tekstova: ,,Vodič za pozorišnu prestavu“, na dijalektu, potom, ,,Ucenjivači“, po ugledu na dramski tekst Vilijema de Mila, ,,Obmanjivači“, a svemu tome je šlagort dala Ana Stjelja, koja je prevela ovo ne mnogo obimno delo, kao i što je moju novelu ,,Peščani sat“,  objavila za sada u elektronskom obliku na svom blogu Istočni biser).

U međuvremenu moje priče objavljuju portali širog regiona: Bašta Balkana: ,,Vampiri“, zatim Glasnik medija centar 016: ,,Moj tatko tatko na l’žovi“ i drugi.

Koristim polovnu gitara pomoću koje komponujem. Od Željka Samardžića, koga sam upoznao, Željka Šašića, pisao sam za sva moguća estradna imena. Za sada bezuspešno. Ipak dovoljna je jedna pesma da zaživi. Džej je moja krvna grupa. Po senzibilitetu najbliži Rođi Raičeviću  s njegovom pesmom: ,,Čuju se trubači“.

I mene  je božić, bata pogledao, i opet će!?

Eh, svako lane beše bolje. Za mene je gradonačelnik Cvetanović, ko Palma. Da se ja pitam, gafa radi, predložio bih da se stavi na novčanicu od 7000 dinara. Kada sam na danu Otvorenih vrata, u aprilu 2016. godine, dobio 7000. dinara, za moj prvenac knjigu na jeziku dijalekta ,,Ukleti brod“. Koliki rok dajem da će Leskovac dostići Jagodinu!? Savest mi govori dve! Ne pet godina! Polako se kreće sa Akva parkom, (bivši Motel Atina), onda Avanturistički park, tu je već Kapitol park, grade se fabrike, putevi, saobraćajnice, infrastruktura. Hotel Beograd dobiće novi sjaj, kao i Šajkača – Staro sajmište takođe.

Milina. Rekli bi. Samo da doživimo, to, budemo živi i zdravi!



Pesma na jeziku dijalekta, povodom jedne Roštiljijade u Leskovcu.

„Semsotine ‘iljade“

Semstotine ‘iljade,
toj mora de je „CNN”, objavija vest?!
Semstotine, ‘iljade
na „Roštiljadu“?
Čuvaj Boške,
ću padnem u nesvest!
Il’ je neki razrok snimatelj, snimija ukrivo tolki ljudi,
beli svet, armiju drčnici,
vojsku glada,
koja se dohvatila, dočepala, do Leskovca grada?!
Semstotine iljade, puno k’o u šipak,
jed’n drugom, da su sedeli na glavu
pa ne bi bilo tolko.
Manipulišu s brojke.
Aj’ ako nisam objektivan,
kaži da nisam u pravu?!
Ako je za adet, nek je za adet,
al’ semstotine iljade!
Toj ljudi beli svet!
K’o dvaput, Ceca kad je pevala na Ušće.
Toj da privučev gosti, da ni dođev opet,
pa, pa tolko da bude.
Mož’ će bude gušće?
Da se pitam,
i ja bih preterao.
Semstotine ’iljade posetilaca na „Roštiljijadu“?!
Ma ’ajte molim Vas.
Toj da privučev „Ginisa“?
Za džinovsku pljeskavicu,
da bude u našem gradu?



Ponosan na zbornik: ,,Ete takoj“, pre svega gospođici Slađani Nedeljković, koja je prepoznala kvalitet u pesmi ,,Ućutale kokoške“ i uvrstila je u zbornik ,,Ete takoj“.

Dobro je što Vranje čuva tu kaldrmu, duh starog Vranja i ulicu Bore Stankovića, zaključio sam mnogo pre zbirki pesama na dijalektu ,,Ukleti brod“, i ,,Ućutale kokoške“, koja je na čekanju, dok sam išao po nju, sa kolegom po peru Jajinskim, takođe na braniku dijalekta i recitovao mu moju pesmu na dijalektu,  ,,Gegula“. Moj pozorišni tekst ,,Ucenjivači“, pročitali su glumci Stojan Ranđelović i Dragoslav Gile Branković, ali Gile „radi predstave za decu“!? Idejna vodilja za moj pozorišni tekst ,,Vodič za pozorišnu prestavu“, V.D. Đoka, prožet je Vranjancem a našim sugrađaninom glumcem i direktorom Leskovačkog Narodnog Pozorišta.



Foto: Arhiva Dušan Dojčinović

3 thoughts on “BLOG: Dušan Dojčinović – Fenomen sa juga

  1. Poštovani Dušane,

    slučajno sam naišao u u elektronskom časopisu „Eheduana“ na priču “ Gospodin Nušić u Leskovcu“ gde se spominje moj čukundeda Trajko Čekerka.

    Dopala mi se priča, ali bih voleo da stupimo u kontakt kako bi se dogovorili da se ne koristi naš porodični nadimak, a sa druge strane dovodimo javnost u zabludu čime se stvarno bavio Trajko Čekerka.

    S poštovanjem,

    Srđan Mitić – Čekerka

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *