Đorđe Balašević: D-mol


Odlutaš ponekad i sanjam sam
priznajem ne ide ali pokušavam
i uvek dođe d-mol

Spusti se ko lopov po žicama
ruke mi napuni tvojim sitnicama
i teško prođe sve to

Jedan d-mol me dobije
kako odeš ti u sobi je
glupi d-mol uvek sazna kad je to

Uhvati me čvrsto i ne popušta
lud je za tišinom to ne propušta
vodi me u svoj plavičast dol

Jedan d-mol me razvali
neki bi to prosto tugom nazvali
nije to, sta je tuga za d-mol

Ponekad te nema i sasvim sam
izmišljam nacin da malo smuvam dan
ali je lukav d-mol

Pusti da se svetla svud priguše
saceka poslednje zvezde namiguše
vuče mi rukav, idemo

Plasi me on, gde si ti
hiljadu se stvari moglo desiti
glupi d-mol za kim tuguje svu noć

Uzme me u svoju tamnu kočiju
nebo primi boju tvojih očiju
znam taj put, to je prečica za bol

Jedan d-mol me razvali
neki bi to prosto tugom nazvali
nije to, sta je tuga za d-mol

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *