Pita – zeljanik (zeljanče) (Recept)
Zeljnika ili jednostavno pita jeste pita sa različitim filovima: od kiselog kupusa, praziluka, sa zeljem, sa spanaćem, sa koprivom, sa jajima i sirom itd. Postoji više načina kako da napravite kore a u ovom receptu naći ćete stari turski način
Pita – zeljanik (zeljanče) – Sastojci:
- 400 g kiselog kupusa
- 350 g brašna
- 2,5 g suvog kvasca
- 100 ml ulja
- 3 kašike svinjske masti/biljne masti
- so
- aleva paprika
Za 4 do 6 osoba
Pita – zeljanik (zeljanče) – Priprema:
1. Upržiti na ulju isečen kupus pa dodati so i alevu papriku po želji.
2. Umesiti meko testo od brašna, kvasca i mlake vode. Podeliti ga u četiri jufke i svaku još mesiti dok se ne izgube mehurići. Premazati ih rastopljenom mašću/biljnom mašću, preklopiti po dve jufke i ostaviti pokrivene da stoje pola sata na stolu.
3. Razvući oklagijom tanko dve spojene jufke do jednog metra u prečniku, premazati razvijenu koru mašću/biljnom mašću, pa je zaseći od kraja prema sredini na osam delova, ali tako da ostane nedirnuta sredina u prečniku od oko 20 cm. Preklapati svaku osminu preko sredine, premazujući ih između istopljenom mašću, osim poslednje. Poslednju preklopiti i posuti malo brašnom pa lagano razvući do veličine pleha pa sve staviti u podmazan pleh.
4. Nadenuti fil od kiselog kupusa pa prekriti drugom korom, nakon što je odrađena na isti način kao i prva. Peći 20 minuta u pećnici zagrejanoj do 220°S pa smanjiti na 180°S i peći dok ne porumeni. Služiti sa kiselim mlekom ili jogurtom.
Specifičnosti kuhinje južne Srbije: Hrana ovog podneblja mešavina je turske, bugarske, grčke, makedonske i srednjoevropske kuhinje, koje bi lokalne zajednice prilagodile svojim potrebama, navikama i običajima u zavisnosti od religije kojoj su pripadale.
Judi iz južne Srbije su se u davna vremena uglavnom hranili u odnosu na godišnje doba i u odnosu na pravoslavni post. Mnoga jela su identična ili slična jelima koja se mogu naći na celom Balkanu, ali imaju drugačije nazive.
Ono što je u svakom slučaju zajedničko za sve narode ovog regiona jeste izuzetna gostoljubivost. Gosti na selu bi se dočekali hlebom i solju, a u gradskim kućama slatkim i čašom vode. Neretko bi, recimo Vranjanci ili Kumanovčani u makedoniji, spakovali gostu pomalo od svakog jela i poslali hranu kao pozdrav njegovim ukućanima.
S obzirom na to da je ovaj region oduvek bio siromašan, jedna od karakteristika ljudi na jugu je štedljivost, ato se odrazilo i na kuhinju. Pravilo je da se ništa od hrane ne baca, pa se tako koristi i stari hleb, a od životinja se koristi sve, od repa do glave.
Jela u našem kraju su uglavnom vrlo ljuta i začinjena. Često su ljute papričice, uzgajane u bašti, serviraju na posebnom tanjiru.
Izvor i foto: bujanovac.com