STOJICA POPOVIĆ – SVEŠTENIK I PRVI VEROUČITELJ

Kroz istoriju svako mesto ima nekog svog zaslužnog građanina, pa i više njih, samo što za jedne znamo, a za druge manje znamo ili ne znamo skoro ništa. I Trgovište je jedno od takvih mesta.

Razgovarajući sa meštanima čuli smo razne priče o znamenitim ljudima ovog kraja. Pažnju nam je privukla jedna zanimljiva, a ujedno i teška životna priča, Stojice Popovića – sveštenika i prvog veroučitelja u Trgovištu.

S obzirom da je živeo i radio u teškim vremenima, naročito za vreme svetskih ratova, njegov doprinos kraju u koje je rođen i u kome je proveo svoj život time je još veći.

Većina mlađih generacija možda i nije čula za njega, zato se nadamo da će fragmenti iz njegove biografije koje ćemo preneti ovim putem, pomoći da se upoznaju sa njegovim životom i radom i prepoznati njegove zasluge.

Rođen je za vreme vladavine kralja Milana u Srbiji. Datum rođenja Stojice je 10. april 1885. godine, u Donjem Kozjem Dolu. Njegov otac zvao se Miljko Popović, a majka Tašana Jovanović, udata Popović, rođena je u selu Crnovcu.

Miljkov otac Miloš bio je sveštenik, a takođe i deda Stojiljko. Tako je Stojica dobio prezime Popović.

Osnovnu školu završio je u Donjem Kozjem Dolu, koja je sagrađena i puštena u rad 1860. godine. Kršten je u novoobnovljenom hramu „Sv. Preobraženja Gospodnjeg“, koji je zidan na stare temelje 1835. godine, i to je bila njegova druga obnova.

Otac Stojica je učio srednju Bogoslovsku školu u carskom gradu Prizrenu, na Kosovu i Metohiji, za vreme vladavine kralja Petra I oslobodioca. Školovanje je završio oko 1907. godine – naš sagovornik lično video sliku Stojice na tablou Bogoslovije 1970. godine.

Čekao je i dočekao odlazak Turaka sa ovih prostora. Kada je navršio 28 godina starosti oženio svojom saputnicom Marijom, koja je bila rodom iz Trgovišta.

Proizveden je za đakona 30. avgusta 1913. godine u manastiru Presvete Bogorodice Pobuške u Makedoniji, od srpskog episkopa u sklopu Krivopalanačkog namesništva. U istom manastiru, narednog dana proizveden je u Sveštenički čin.

On je prvi svršeni bogoslov iz ovog kraja i iz svoga sela Kozjeg Dola. U isto vreme završavaju kao redovni đaci u Prizrenskoj Bogosloviji i otac Stojil Popović, i otac Krsta, sin popa Tase – Atanasija iz sela Gornjeg Stajevca.  

Otac Stojica je odmah postavljen na parohiji Trgoviškoj sa sedištem u Donjoj Trnici, tako da je glavna parohijska crkva u kojoj je bogoslužio – venčavao, krstio, bila crkva Sabora Sv. Arhangela Mihaila. U Trgovištu je imao svoju kućicu koja je služila kao mali parohijski dom i kancelarija paroha Trgoviškog. Tu zgradu je državna vlast posle Drugog svetskog rata oduzela i do današnjeg dana nije vraćena. U to vreme Trgovište još uvek nije imalo svoj hram, pa su vernici išli u Donjoj Trnici ili u Donjem Kozjem Dolu.

Bio je prvi i pravi veroučitelj legalno postavljen da u školi predaje veronauku.

Pored toga on je vršio i administraciju, upis u matične i finansijske knjige, vodio je i domovnik, vodio spiskove dece za polazak u školu, za odlazak u vojsku i za sve službene potrebe u Kraljevini Jugoslaviji.

Bio je srednjeg stasa, pun, jak, okrugla lica, kose smeđo-crne.

Za vreme Prvog svetskog rata 1916. godine bio je interniran u Bugarsku, u mestu Šumen, na prisilan rad kao zarobljenik. Kasnije se vratio na parohiji Trgoviškoj.

Za vreme Drugog svetskog rata ponovo ga Bugari odvode na prisilan rad. Pre ovog događaja, 1938. godine na mestu zvanom „Prevalac“ na posedu „Japanaca“ gradi vrlo lepu i impozantnu crkvu posvećenu Prenosu moštiju Svetog oca Nikolaja Zudotvorca Mirlikijskog.

Ocu Stojici pomrlo je dosta male dece od bolesti, a preostali su sin Stanoje i kćeri Stana, Stojna i Boska. Njegov posao u prosveti kasnije nastavlja sin Stanoje kao učitelj sve do svoje smrti 1975. godine. Za vreme i posle Drugog svetskog rata, a praktično i do svoje smrti bio mu je zabranjen pristup školi i veronauci.

Posle Drugog svetskog rata, 4. juna 1945. godine biva osuđen od strane Vojnog suda u Nišu, na 10 godina strogog zatvora i konfiskovana mu je imovina. Na slobodu je pušten 16. maja 1948.godine.

Vratio se svom poslu, ali je uskoro završio život. Na Mitrovdan 1949. godine posle liturgije u Kozjem Dolu otišao je da krsti dete. Smatra se da su mu pre polaska sipali otrov u kafu i taman kada je stigao u porti crkve „Sv. Preobraženja“ umro je. Tu je i sahranjen.

Presudom Višeg suda u Vranju od 21. decembra 2011. godine rehabilitovan je i oslobođen od svih optužbi. Glavni segmenti iz života oca Stojice prikupljeni su u arhivu.

Što se tiče veronauke, ona se izučavala u školama sve dok je naša država bila kraljevina. U periodu Jugoslavije, posle Drugog svetskog rata, kada su na vlast došli komunisti, ukinuta je u školama. Prošlo je dosta vremena dok se ona vratila u škole.

Verska nastava je ponovo uvedena školske 2001./2002. godine u prvim razredima osnovnih i srednjih škola kao fakultativan predmet. To je značilo da su učenici mogli da biraju veronauku, ali nisu bili u obavezi. Pet godina kasnije je doneta odluka da se ovaj predmet uvede u sve razrede osnovne i srednje škole kao obavezni izborni, a to važi i danas.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *