SVETI SAVA – PRINC I PROSVETITELJ

SVETI SAVA – PRVI SRPSKI PROSVETITELJ

U istoriji Pravoslavne Crkve ima više Svetitelja koji su nazvani imenom prosvetitelja. Takvi su Sveti Grigorije – prosvetitelj Velike Jermenije; Sveta Nina – prosvetiteljka Gruzije; Sveti Frumentije – prosvetitelj Abisinije; Sveta Braća Kirilo i Metodije – prosvetitelji Slovena. Među ove Svetitelje dolazi i naš Sveti Sava, s pravom nazvan prvi srpski Prosvetitelj i Učitelj.

Tako su Svetog Savu nazivali ne samo u Stihiri svim srpskim Svetiteljima, spevanoj dosta kasnije u Vojvodini nego, od samog početka, i prvi njegovi pesnici i životopisci, Domentijan i Teodosije, i u Žitijama i u njegovoj Službi. Osobito pak u njemu posvećenom troparu „Puti vavodeštago va žizan“, koji je spevao daroviti Teodosije, gde se Sveti Sava naziva Prosvetiteljem i Učiteljem, jer je, došavši, prosvetio otadžbinu svoju i narod svoj. Isto to kaže se i u drugom troparu Svetog Save „Pravoslavija nastavniče“, gde se svetitelj naziva Svetilnikom i Prosvetiteljem zato što je ljude svoje prosvetio.

Sveti Sava je otišao iz Srbije u Svetu Goru. Tamo se naučio svemu onome što je kasnije projavio, tamo je postao ono što je postao. Sveta Gora je upravo učinila Svetog Savu da bude pravi i istinski Prosvetitelj. A poznato je da je baš Sveta Gora, i to ne samo u 14.veku, u vreme isihastičkih sporova, nego i daleko pre toga, od samog njenog početka kada počinje biti duhovni i prosvetni centar Pravoslavlja, tj. upravo negde od 9. do 10.veka kada započinje sholastika na Zapadu, bila glavni nosilac istočnopravoslavnog isihazma i suprotstavljanja zapadnom mentalitetu, zapadnoj sholastici i njenoj prosvećenosti. Sveta Gora je imala svoje duboke korene i početke na Sinaju, u Jerusalimu, u Carigradu, u istočnoj teologiji i duhovnosti, i ona je dostojno produžila i produžavala vekovnu pravoslavnu tradiciju svetootačkog opita i bogoslovsko-duhovnog iskustva i prosvećenosti.

I eto tu, na tim izvorima prosvećenosti, naučio se i napojio se Sveti Sava, i postao Svetitelj i Prosvetitelj.

Episkop Atanasije (Jevtić)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *