Anoreksija i bulimija: Poremećaj ishrane

Postupak uzimanja hrane od početka našeg života ima i višestruko emocionalno značenje. Dete preko usta, tj. preko hrane, stiče prva iskustva o svetu. Preko dojenja beba ostvaruje najneposredniji dodir sa majkom. Jedan od najvažnijih zadataka i uloga roditelja je da detetu omoguće ishranu potrebnu za njegovo preživljavanje, rast i razvoj.

Sve ovo može dovesti do toga da dete od uzimanja ili neuzimanja hrane napravi možno oružje manipulacije okolinom.

Postoje mnogi poremećaji ishrane, ali sa psihološke tačke gledišta posebno su važne anoreksija i bulimija.

Anoreksija je svesno, samonametnuto uzimanje minimalnih količina hrane koje je praćeno rapidnim gubitkom težine. Ovo često može da ugrožava život. Ona se obično javlja u doba predpuberteta i češća je kod devojčica nego kod dečaka. Danas se smatra da u osnovi anoreksije ne stoje organski razlozi, već razlozi psihičke prirode.

Sklonost anoreksiji imaju osobe sa anankastičnim tipom ličnosti. One poseduju psihološke strukture samoprezira i inferiornosti i ne prave razliku između sebe i svojih postupaka. Obično postavljaju stroge moralne zahteve da bi imale osećanje samopoštovanja.

Otpor prema uzimanju hrane je zapravo otpor prema odrastanju.

Bulimija predstavlja neadekvatno uzimanje velikih količina hrane. Ovo dovodi do preterane debljine i mnogih zdravstvenih problema. Osobe koje su joj sklone su oralno orijentisane, imaju potrebu za izuzetno mnogo ljubavi i pažnje. Ovu glad za ljubavlju pokušavaju da utole unošenjem velikih količina hrane u organizam. Tokom detinjstva dešava se da roditelji umesto ljubav deci pružaju hranu kao zamenu.

Ovi poremećaji ishrane javljaju se već tokom detinjstva, a onda u nekom obliku mogu nastaviti da egzistiraju, ukoliko se nešto ne preduzme.

Na prihološkim uzrocima poremećaja ishrane radi se u psihoterapiji a doktori i nutricionisti se bave onime što je posledica ovih uzoraka – zdravstveni problemi i određivanje adekvatnog načina ishrane. Potrebno je baviti se svim aspektima problema poremećaja ishrane.

U psihoterapiji anoreksije i bulimije veoma je važan rad na povećanju samopouzdanja i samoljubavi.

Izvor: sitoireseto.com

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *