CRKVA SOŠESTVIJE SVETOG DUHA – prošlost naspram sadašnjosti

Posle Akermanske konvecije iz 1826. i Hatišerifa Mohameda Hana II iz 1830. godine Srbija dobija određeni vid samostalnosti, Miloš je bio priznat za naslednog kneza. Verski život pravoslavnih hrišćana je polako postajao povoljniji. U takvoj situaciji srpski narod je krenuo sa izgradnjom hramova.  

Na osnovu srpsko-vizantijskog graditeljstva stvoreni su novi arhitektonski modeli, kasnije se tradicionalni način gradnje menja. Građevine novog tipa najčešće su bile trobrodne bazilike sa otvorenim arkadnim tremovima, spratnom galerijom na zapadu i oltarskom apsidom koja je manjih dimenzija i sa malim prozorskim otvorima, objasnila je Danica Valčić u svom delu koje nosi ime po ovoj crkvi.

Da bi podigli crkvu vlasotinčani su morali da zatraže saglasnost prizrenskog valije, pod čijom jurisdikcijom se 1832. godine nalazio Leskovac sa okolinom. Na čelu sa pop Dimitrijem otišli su i dobili ferman iste godine, a odmah su i počeli sa njenom izgradnjom. Gradnja je završena 1835. godine. Najveću zaslugu za izgradnju imao je učitelj Stojan Mladenović „Daskal“.

Crkva je podignuta na temeljima neke starije crkve, na imanju koje je pripadalo Savi Skrobaru, a on je to imanje zaveštao crkvi. Nakon liturgije 1838. godine crkva se srušila, a izgradnja nove počela je 1855. i trajala do 1858. godine. Ubaštinjena je 1933. godine.

Crkva je građena prema standardima koje su određivale turske vlasti, a to je skroman izgled, mali broj prozora koji su malih dimenzija, sa južne i zapadne strane okružena tremom. Ulaz je na zapadnoj strani, severni zid je najjednostavnijeg oblika, na istoku je oltarska apsida (spolja petougaona a polukružna unutra) sa jednim prozorskim otvorom.

Krov je na dve vode sa četiri kubeta na uglovima krova, što je retkost u crkvenoj arhitekturi (jedina je takva crkva u Leskovačkoj oblasti). Pokriven je crepom a krov apside ćeramidom, na istočnom i zapadnom pročenju nalazi se po jedan prozor u obliku četiri lista.

Zbog malih prozora unutrašnjost je relativno mračna, a ne postoji drugi izvor prirodne svetlosti. Ima šest okruglih masivnih stubova koji su spojeni lukovima koji nose celokupnu gornju konstrukciju. Oni nisu mnogo visoki ali su taman da ne izgledaju mali.

Živopisana je 1894. godine zahvaljujući trgovcima i zanatlijama. Dva vladičanska stola izradio je Zaše Dimitrijević „stolar iz južne Srbije“. Iznad oba stola su baldahini, naglasila je Valčićeva.

Crkva poseduje i bogate eksponate kao što su zlatotkana plaštanica. Veću umetničku vrednost ima ikona Cvjat Hristova koja se nalazi u oltaru. U svom posedu ima i bogatu biblioteku sa bogoslužbenim knjigama, najstarija među njima je Minej za mesec jun, štampana 1554. godine u Moskvi, naveo je Vlačić D. u Leskovačkom zborniku XL.

U crkvenoj porti nalazi se groblje sa obeležjima iz 19. veka. Grobovi viđenijih Vlasotinčana nalaze se iza oltarske apside, gde se nalaze obeležja u vidu krstova od kamena sa podacima o pokojnicima. U dvorištu se nalazi zvonara koja je izgrađena 1899. godine a crkveno dvorište ograđeno je zidom u periodu od 1937. do 1947. godine.

Posle oslobođenja od Turaka došlo je do reorganizacije crkvenog života. Najveća novina u crkvenom graditeljstvu bila je izgradnja zvonika (zabranjeno za vreme turske vlasti). Oni su građeni odvojeno od hrama.

Zvonik u Vlasotincu je jedan od najlepših iz tog perioda gradnje. Izgrađen je po projektu Ministarstva građevina. Prizemlje je zidano od kamena a sprat od pune cigle, dok je krov osmostrano barokno kube od bakra. Poseduje tri zvona koja su poklonili trgovac i industrijalac Kosta Ilić „Mumdžija“, trgovac Hadži Jova i doktor Jovan Jovanović.

Renoviranje zvonika rađeno je 1998. godine, promenjen je krov i obnovljena fasada.    

Parohijski dom je najmlađi, izgrađen je za vreme starešine crkve Vasilija Popovića i sveštenika Hristifora Popovića i Tihomira Jovanovića.

Ovaj sadržaj je deo projekta koji je sufinansirala opština Vlasotince. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *