Autizam je razvojni poremećaj koji se javlja u detinjstvu, najčešće u prve tri godine života, zahvata gotovo sve psihičke funkcije i traje čitavog života. Autizam dovodi do ozbiljnih problema u društvenim odnosima, komunikaciji i ponašanju.
Po definiciji koju je dalo Američko psihijatrijsko društvo u Dijagnostičko-statističkom priručniku mentalnih oboljenja iz 1994. i 2013. godine, autizam ima sledeće karakteristike:
‒ oštećenja u socijalnoj interakciji;
‒ oštećenja u socijalnoj komunikaciji;
‒ ograničeni, repetitivni i stereotipni modeli ponašanja,
interesovanja i aktivnosti.
Od svih psihijatrijskih sindroma u detinjstvu, autizam je najviše istraživan, ali je uzrok njegove pojave i dalje velika nepoznanica. Smatra se da je, kao i kod intelektualnih oštećenja, moždano oštećenje u osnovi pojave autizma. Ta oštećenja mogu da imaju genske uzroke, mogu da budu povezana sa virusnim infekcijama, komplikacijama u toku trudnoće i na porođaju i drugim uzrocima. Svi ili samo neki od navedenih uzroka koji dovode do moždanog oštećenja, utiču na pojavu autizma.
Osobe sa autizmom najčešće ne opažaju okruženje na standardan način. Na osnovu izjava visokofunkcionalnih osoba sa autizmom (osobe koje ne zaostaju u većini razvojnih aspekata za tipičnom populacijom), one ne primaju i ne obrađuju nadražaje iz okoline na isti način kao i osobe tipičnog razvoja. Deca sa autizmom neće neposredno primećivati nečiju radost ili tugu, iako mogu da razumeju da je određeni izraz lica povezan sa određenim emocijama, kao što su „srećan“, „tužan“…