Vidovdan – jedan od najznačajnijih srpskih praznika

Srpska pravoslavna crkva praznuje Vidovdan, on spada u nepokretne praznike, obeležava se svake godine 28. juna (po starom kalendaru 15. juna).

Pored verskog, kod Srba Vidovdan ima i drugi značaj jer su se mnogi važni događaji desili baš na taj dan. Od svih događaja najveći značaj ima Boj na Kosovu i pogibija kneza Lazara.

O poreklu imena ovog praznika postoji više verzija, ali nijedna nije sa sigurnošću potvrđena.

Ovaj dan nam služi da se prisetimo kneza Lazara i svih onih junaka koji su se rame uz pame borili zajedno sa njim na Kosovu polju 28./15. juna 1389. godine, kod mesta Gazimestana.

Ako znamo kakvu je silu u to vreme predstavljala Turska (Osmansko carstvo), pružanje otpora od strane Srbije može se smatrati veličanstvenim. Racionalno gledano, Lazar se vodio važnim motivima u odluci da se bori protiv takve sile. Odnos snage je bio neravnopravan, ali moralni i verski motivi su bili jači i prožen je više nego li snažan otpor srpske vojske.

U toku bitke poginuo je sultan Murat, njega je ubio jedan od najhrabrijih srpskih vojnika Miloš Obilić, koji isto kao i knez Lazar nije mario za svoj život kada je bila u pitanju borba za svoj narod.

Nažalost, i knez Lazar je ubrzo nakon toga pogubljen, pošto je bio zarobljen on strane Turaka.

Nakon pogibije njegovo telo je sahranjeno u manastiru Ravanica, gde se i danas nalazi. Međutim, njegove mošti su tokom Velike seobe Srba pod vođstvom Arsenija III Čarnojevića (Crnojevića) prenošene u manastir Vrdnik na Fruškoj gori, odakle su vraćene tek 1989. godine, povodom obeležavanja šestote godišnjice Boja na Kosovu.

Danas imamo dva monumentalna spomenika koji su podignuti u čast stradalih srpkih vojnika u ovoj bici.

Prvi je podignut u Kruševcu (Spomenik kosovskim junacima), svečano otvoren povodom obeležavanja stogodišnjice Prvog srpskog ustanka 1904. godine, i rad je našeg poznatog vajara Đorđa Jovanovića.

Drugi spomenik podignut je na samom mestu gde se odigrala bitka, na Gazimestanu 1953. godine, delo arhitekte Aleksandra Deroka.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *