3.2. ANALIZA I INTERPRETACIJA REZULTATA ISTRAŽIVANJA – UTICAJ SARADNJE RODITELJA I ŠKOLE NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA UČENIKA

Mišljenja roditelja o otežanoj saradnji porodice i škole

Treći zadatak našeg istraživanja odnosio se na stavove roditelja o tome šta otežava saradnju između porodice i škole.



Na osnovu Grafikona 3 možemo zaključiti da roditelji smatraju da oni otežavaju saradnju između porodice i škole. Ako pogledamo svaki pojedninačni element koji smo ispitali, možemo izneti sledeće zaključke na postavljeni zadatak istraživanja koji se odnosi na stavove roditelja o otežanosti saradnje između porodice i škole: 9) Odazivam se na nastavnikove pozive na razgovore tvrdnja sa kojom se slaže 36% roditelja, 26% roditelja se niti slaže, niti ne slaže sa navedenom tvrdnjom, dok se 17% roditelja slaže u potpunosti; 10) Prisustvujem roditeljskim sastancima je tvrdnja sa kojom se niti slaže, niti ne slaže 31% roditelja, 30% roditelja se ne slaže sa tvrdnjom, dok se 25% roditelja slaže sa datom tvrdnjom. Roditeljski sastanci su jedan od najčešćih oblika saradnje, ali nisu i najdelotvorniji. Prisustvujući sastancima, roditelji dobijaju informacije od odeljenjskog starešine o radu njihove dece. Odeljenjski starešina nastoji da iznese što više podataka o učenicima, prvo iznosi činjenice koje se odnose na uspeh učenika, onda i činjenice koje se odnose na njihov neuspeh. Na taj način on uvodi roditelje u tematiku i stvara diskusionu situaciju. Ne uključuju se svi roditelji u diskusiju. Roditelji dece koja pokazuju neuspeh, ako i dođu na roditeljski sastanak, držaće se po strani i svoje mišljenje neće iznositi; 11) Po 30% roditelja se ne slaže i niti se slaže, niti se ne slaže sa tvrdnjom Uvažavam mišljenje i savete nastavnika, dok se 26% roditelja slaže sa istom tvrdnjom. Roditelji su najvažniji saradnici škole i podrška uspešnom školovanju dece. Saradnja škole i roditelja je i ključni faktor u prevenciji školskog neuspeha, a podrazumeva interakciju roditelja i nastavnika, razmenu informacija, kao i usklađivanje aktivnosti koje vode istom cilju – unapređenje rada škole i bolja postignuća učenika; 12) Pitam nastavnika za pomoć oko problema sa kojima se suočava moje dete je tvrdnja sa kojim se ne slaže 36% roditelja, 29% roditelja se niti slaže, niti ne slaže sa istom, dok se 24% roditelja slaže sa tvrdnjom. Nijedan roditelj ne treba da zaobilazi odeljenjskog starešinu ako smatra da njegovo dete ima problem sa nekim od predmetnih nastavnika i da taj problem rešava sam, jer će na taj način najčešće doći do narastanja problema, nerazumevanja i početka nekonstruktivne komunikacije sa svim strukturama u školi. Posle neuspešne komunikacije sa predmetnim nastavnikom, nezadovoljni roditelj obraća se direktoru škole, koji stručnu službu upoznaje sa problemom. Ove brojke ukazuju da je neophodna senzibilizacija roditelja naše škole za veću uključenost i saradnički odnos sa školom sa ciljem da se otvori prostor za dijalog između roditelja i škole i da svi zajedno dođemo do predloga kako unaprediti kvalitet i aktivnije uključivanje roditelja u različite aspekte školskog života; 13) Raspitujem se o napredovanju svog deteta je tvrdnja sa kojom se ne slaže 40% roditelja, dok se po 25% roditelja slaže i niti slaže, niti ne slaže sa tvrdnjom. Ukoliko roditelji imaju bolji uvid u napredovanje deteta, nastavnici stiču kompletniju sliku o detetu, ukazuje se mogućnost da preventivno reše određene probleme, imaju jasniju sliku o preprekama koje treba prevazići, bolje je napredovanje učenika; 14) 38% roditelja je neodlučno po pitanju odgovora na tvrdnju Konsultujem se sa nastavnicima o tome kako da radim sa svojim detetom, 34% roditelja se ne slaže sa tvrdnjom, dok se 25% roditelja slaže sa tvrdnjom; 15) Dobro se slažem sa nastavnicima je tvrdnja sa kojom se 37% roditelja ne slaže, 27% roditelja je neodlučno, dok se 26% roditelja slaže sa istom. Veliki broj roditelja koji se ne slažu sa ovom tvrdnjom navodi na zaključak da između roditelja i škole, roditelja i nastavnika postoji permanentan sukob koji ide do isključivosti i iskazivanja uzajamnog neprijateljstva. Čak i ako se sa sigurnošću može pretpostaviti da je takvo viđenje odnosa na ovoj relaciji iskrivljeno, činjenica da u poslednje vreme često dolazi do izražaja jedna vrsta uzajamnog nerazumevanja i suprotstavljenih vrednosnih pogleda između porodice i škole, zahteva temeljno propitivanje postojećeg stanja i uzroka nepoverenja između dva aktera najbitnijih za kvalitet procesa obrazovanja dece; 16) 39% roditelja se ne slaže sa tvrdnjom Angažujem se oko vannastavnih aktivnosti (predstave, izleti), 3% roditelja se niti slaže, niti ne slaže, dok se 19% roditelja slaže sa ovom tvrdnjom. Roditelji su brojna, heterogena grupa. NJihov osnovni zajednički interes je krajnji ishod školovanja njihove dece – školski uspeh ili postignuće izraženo kroz ocene. Međutim, heterogenost roditelja, u smislu njihovog znanja, veština, socijalnih relacija i lične motivacije za saradnju sa školom, predstavlja veliki potencijal za punu partnersku saradnju škola-roditelji, koja podrazumeva interakciju zasnovanu na jednakom međusobnom uvažavanju i ostvarivanju uzajamne koristi; 17) Po 36% roditelja se slaže sa tim da im nije potrebna pomoć nastavnika u radu sa detetom, dok je 16% roditelja neodlučno po pitanju ove tvrdnje. Prepreke u komunikaciji i razvijanju saradnje roditelja i nastavnika uzrokovane su neuvažavanjem vaspitne uloge roditelja od strane pojedinih nastavnika, različitim vrednosnim orijentacijama i uzajamnim očekivanjima, stihijskim komuniciranjem sa roditeljima i nedovoljnim kompetencijama pojedinih nastavnika za komunikaciju sa roditeljima; 18) Saveti nastavnika mi nisu od velike pomoći je tvrdnja na koju je 46% roditelja odgovorilo da se slaže, 34% roditelja da se u potpunosti slaže, dok se 12% roditelja niti slaže, niti ne slaže sa istom. Roditelji su ti koji najbolje poznaju svoje dete, što govore i rezultati upitnika, ali nastavnici imaju uvid u drugu stranu detetove ličnosti, u poziciji su da objektivnije sagledaju učenika, tako da bi za učenika bila veća korist od zajedničkog rada nastavnika i roditelja; 19) 51% roditelja se slaže sa tvrdnjom da Nastavnici nisu dostupni za razgovor, 24% njih se u potpunosti slaže, dok se 23% roditelja niti slaže, niti ne slaže sa tvrdnjom. Odsustvo poštovanja na relaciji nastavnik-roditelj prouzrokuje probleme veće od problema komunikacije. Nažalost i roditelji i nastavnici zaboravljaju da su na istom zadatku sa ciljem usmerenim ka najboljem interesu deteta; 20) Nemam vremena da stalno posećujem roditeljske sastanke je tvrdnja sa kojom se slaže 47% roditelja, 29% roditelja se slaže u potpunosti, dok se 23% njih niti slaže, niti ne slaže. Roditelji predstavljaju najveću prepreku prilikom komunikacije sa nastavnicima, odnosno njihova nezainteresovanost za komunikaciju i nedostatak komunikacijskih veština. Budući da su previše zauzeti poslom, nemaju vremena da posećuju školu pa zbog toga saradnja između njih i škole trpi; 21) Nastavnici me ne obaveštavaju blagovremeno o poteškoćama koje ima moje dete je tvrdnja sa kojom se slaže 41% roditelja, 25% se niti slaže, niti ne slaže, dok se 19% roditelja slaže u potpunosti. 22) Mišljenje nastavnika mi ne znači previše, jer ja najbolje znam šta je potrebno mom detetu je poslednja tvrdnja iz tabele sa kojom se polovina, odnosno 50% ispitanih roditelja slaže i 31% roditelja se slaže u potpunosti. Osnova saradnje je međusobna informisanost (roditelji poseduju najviše informacija o detetu: u kakvim uslovima živi, kako reaguje i kako usvaja novine, dok nastavnik poseduje informacije o ponašanju deteta u kolektivu, napredovanju u učenju, prihvatanje autoriteta. Svaka informacija koju roditelj i nastavnik razmene, korisna je za razumevanje uzročno-posledičnih veza i planiranju reakcija i jednih i drugih prema detetu.

Istraživanje jasno pokazuje da nivo obrazovanja roditelja jeste značajna determinanta njihove uključenosti u školski život. Zapažena je direktna proporcionalnost između nivoa obrazovanja roditelja i formiranja stava prema mišljenju nastavnika o njihovoj deci. Naime, ovo istraživanje pokazuje da roditelji koji imaju niži stepen obrazovanja ujedno pokazuju i viši nivo negativnog samopoštovanja te manje očekuju i od svoje dece i manje se uključuju u aktivnosti škole. S druge strane, roditelji koji imaju viši nivo obrazovanja i viši nivo pozitivnog samopoštovanja imaju i viša akademska očekivanja od dece i samim tim prate aktivnosti koje škola sprovodi i u koje želi da ih direktno uključi. Relacije između akademskih postignuća roditelja i njihove dece treba posmatrati i kao rezultat uticaja različitih sredinskih faktora. U novije vreme javljaju se istraživanja ,,roditeljskih ulaganja“ (eng. parental investment) vremena, energije i materijalnih sredstava u boljitak dece. U tom smislu naglašava se da su ulaganja obrazovanijih roditelja izraženija, između ostalog i zbog toga što su takvi roditelji iz sopstvenog iskustva na razne načine imali priliku da osete pogodnosti višeg obrazovanja, kao što su viši nivo novčanih primanja, bolji položaj u društvu, veća količina vremena za vlastite potrebe i slično.

Autor: Nenad Tasić

1.UVOD U PROBLEM ISTRAŽIVANJA – UTICAJ SARADNJE RODITELJA I ŠKOLE NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA UČENIKA

2. METODOLOŠKI OKVIR ISTRAŽIVANJA – UTICAJ SARADNJE RODITELJA I ŠKOLE NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA UČENIKA

3.1. ANALIZA I INTERPRETACIJA REZULTATA ISTRAŽIVANJA – UTICAJ SARADNJE RODITELJA I ŠKOLE NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA UČENIKA

3.2. ANALIZA I INTERPRETACIJA REZULTATA ISTRAŽIVANJA – UTICAJ SARADNJE RODITELJA I ŠKOLE NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA UČENIKA

3.3. ANALIZA I INTERPRETACIJA REZULTATA ISTRAŽIVANJA – UTICAJ SARADNJE RODITELJA I ŠKOLE NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA UČENIKA

3.4. ANALIZA I INTERPRETACIJA REZULTATA ISTRAŽIVANJA – UTICAJ SARADNJE RODITELJA I ŠKOLE NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA UČENIKA

4. PREDLOG MERA – AKCIONI PLAN: UTICAJ SARADNJE RODITELJA I ŠKOLE NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA UČENIKA

5. ZAKLJUČAK – UTICAJ SARADNJE RODITELJA I ŠKOLE NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA UČENIKA

6. BIOGRAFIJA – UTICAJ SARADNJE RODITELJA I ŠKOLE NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA UČENIKA



IZVORI I LITERATURA

Izvori

  1. Razvojni plan Osnovne škole ,,Branko Radičević“ Bujanovac za period 2020/2025. godine, od 15.10. 2019.
  2. Izveštaji o posebnom kontrolnom stručno-pedagoškom nadzoru Osnovne škole ,,Branko Radičević“ Bujanovac, od 24.10. 2019.
  3. Aneks razvojnog plana Osnovne škole ,,Branko Radičević“ Bujanovac za period 2015/2020. godine, od 04.10. 2019.
  4. Izveštaj i Akcioni plan Tima za zaštitu od osipanja učenika Osnovne škole ,,Branko Radičević“ Bujanovac, avgust 2020.
  5. Izveštaj i Akcioni plan Tima za samovrednovanje Osnovne škole ,,Branko Radičević“ Bujanovac, avgust 2020.
  6. Izveštaj i Akcioni plan Tima za saradnju sa roditeljima Osnovne škole ,,Branko Radičević“ Bujanovac, avgust 2020.
  7. Pravilnik o standardima kvaliteta rada ustanove, Službeni glasnik Republike Srbije – Prosvetni glasnik, broj 14; 2. avgust 2018.

Literatura

  1. Pejatović, A. (2015): Istraživanja i razvoj kvaliteta obrazovanja u Srbiji – Stanje, izazovi i perspektive. Beograd: Filozofski fakultet.
  2. Kundačina, M. i J. Stamatović (2018): Istraživanje obrazovno-vaspitne prakse i pisanje istraživačkog rada. Beograd: Samo korak.
  3. Stanisavljević – Petrović, Z. (2008). Uticaj nerazvojnih kriza u porodici na školski uspeh učenika, Mladi i porodica. Niš: Filozofski fakultet, 125-144.
RSS
Follow by Email
Facebook
Facebook
Twitter
Instagram

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *