Međunarodni dan ljudskih prava obeležava se 10. decembra širom sveta. Pod sloganom „Za brži oporavak – Istupi za ljudska prava” (Recover Better – Stand Up for Human Rights), obeležavanje ovog datuma ustanovljeno je 1950. godine na generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.[1]
Ovaj dan nastao je u cilju skretanja pažnje naroda sveta na prethodno potpisanu Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima.
Na ovaj dan održavaju se političke konferencije i sastanci na visokom nivou, kao i kulturni događaji na temu ljudskih prava.
Tradicionalno se 10. decembra dodeljuje nagrada Ujedinjenih nacija u oblasti ljudskih prava, kao i Nobelova nagrada za mir.
Visoki komesar za ljudska prava, kao glavni zvaničnik Ujedinjenih nacija za prava i njegova kancelarija, igraju važnu ulogu u koordinaciji događaja za godišnje obeležavanje Dana ljudskih prava.[2]
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima je deklaracija usvojena od strane Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.Piše Sr.wikipedia.org.
Ovom deklaracijom predstavljeno je opšte viđenje o pitanjima ljudskih prava garantovanih ljudima.
Sastoji se od 30 članaka koji afirmišu prava pojedinca, koji sami po sebi nisu pravno obavezujući ali su predstavljali prvi korak u procesu formulisanja Međunarodnog zakona o ljudskim pravima.
Deklaracija je bila prvi međunarodni pravni pokušaj da se ograniči ponašanje država i da se izvrši pritisak na njih da prihvate obaveze prema sopstvenim građanima prema korelativnom modelu prava i obaveza.
Mnoge države želele su da idu i dalje od deklaracije prava i da stvore paktove i sporazume kojima bi izvršili veći pritisak na države da prihvate norme ljudskih prava.