Faza ili ne, kod male dece inat je normalna pojava


Deca još od najranijig perioda svog života počinju da pokazuju svoj stav iako baš i ne razumeju situaciju ili dešavanja oko sebe u kojima su se našla. U periodu od dve godine ona postaju samostalnija, a njihova želja za ispitivanjem granica vrlo je jaka. Postaju tvrdoglava, prkosna i može biti teško da se sa njima izađe na kraj.

Dete koje odbija da posluša naredbe i svađa se s odraslima, može roditelje dovesti do ludila i učiniti da počnu sumnjati u ispravnost vaspitanja.
Međutim, imati prkosnog mališana ne znači da ste ga pogrešno vaspitali, već je reč o normalnim promenama koje treba da razumete.

To je doba kada dete prvi put iskusi čari autonomije. Istovremeno prolazi kroz mnoge fizičke i emocionalne promene koje ne može razumeti. Mešavina osećaja često izaziva inat, koji je uglavnom privremen i samo je jedna od faza koja će proći. Međutim, ako dete pokazuje znakove hroničnog inata, problem može biti nešto dublji.

Da li je dečji inat faza?

Da, inat kod male dece često je trenutan i javlja se u ranom detinjstvu. Stručnjaci smatraju da inat, otpor i tvrdoglavost kod mališana uglavnom mogu postati izraženi u dobi od dve godine. Većina mališana počinje pokazivati bes u periodu od 18 meseci, ali inatljivo ponašanje obično počinje sa 24 meseca ili dve godine. Malo će dete verovatno prerasti takvo ponašanje do doba od četiri godine kada deca počinju bolje da sarađuju.

Šta uzrokuje inat kod male dece?

Iskazivanje inata ne znači da nešto nije u redu s detetom ili vašim roditeljskim veštinama. To je jednostavno način na koji mališan koristi svoju novostečenu nezavisnost i testira svet, počinje da shvata uzroke i posledice.

1. Bolje samorazumevanje
Dete počinje da shvata da je pojedinac koji može uticati na svet oko sebe. Međutim, ne razume da su njegove kognitivne i telesne veštine još uvek nezrele. Stoga, svaki prigovor roditelja dočekuje s inatom.

2. Prirodna radoznalost
Mališan je jako znatiželjan, a svet je njegov predmet interesa. Prirodno je da deca testiraju granice i reakcije koje mogu izazvati kod roditelja.
Inat je njihov način ispitivanja koliko jako mogu raširiti krila pre nego što se prizemlje. Imajte na umu da dete to čini bez ikakvih zlih namera.

3. Bolje motoričke i kognitivne veštine
Dvogodišnjak stiče slobodu na svim frontama, uključujući fizičko kretanje. Vaše dete može izvesti gotovo bilo koji fizički pokret. Komunikacijske veštine su takođe poboljšane tako da sada može razumeti jednostavne naredbe i njihovu svrhu.

Manje ograničenja i bolje sposobnosti povećavaju prirodnu sklonost da se inati svim granicama i krene vlastitim putem, čak i ako put nije dobar.

Kada treba da se zabrinemo?

Zbog inata, kod male dece ne treba da brinete. Međutim, postoje slučajevi kada bi inatljivo ponašanje moglo biti zabrinjavajuće kao što su:

  • česti napadi besa
  • neposlušnost praćena agresijom
  • stalno odbijanje poštovanja naredbe odrasle osobe
  • dovođenje u pitanje pravila, u kombinaciji s agresijom
  • izvođenje namernih radnji kako bi uznemirilo odraslu osobu
  • kršenje pravila ili prkošenje autoritetu u vrtiću ili na drugim mestima
  • grubo obraćanje odraslim osobama ili autoritetu
  • spominjanje osvete ili osvetoljubivost

Sve ovo može ukazivati na temeljne probleme u ponašanju, kao što je poremećaj protivljenja i odbijanja. Ne postoji samo jedan razlog zašto bi dete moglo razviti ovaj pormećaj. Stoga, nemojte paničariti. U većini slučajeva, verojatno je reč o privremenom ponašanju i može se rešiti odgovarajućim intervencijama.

Kako se nositi s inatljivim detetom?

Razgovarajte s detetom: Komunikacija je ključna u vaspitanju deteta. Pomaže mu da razume osnovna pravila i unapred definiše ograničenja. Na primer, ako dete uvek čini radnju koja je štetna za druge, dajte mu do znanja da je to što čini loše i uzrokuje bol drugoj osobi.

Identifikujte okidač: Neka deca mogu pokazati inat samo u određenim situacijama ili u interakciji s određenom osobom. Pronađite mogući temeljni uzrok i rešite ga. Na primer, ako dete pokazuje inat kada mu se kaže da prestane da se igra određenom igračkom, u tom slučaju, možete ponuditi alternative ili dati vremensko ograničenje koliko dugo se može njome igrati.

Odredite vreme za aktivnost i izvodite je svaki dan u isto vreme. Tako će dete znati da ima vremensko ograničenje za aktivnost, pa su šanse za inat i bes, kada ga zamolite da prestane, smanjene.

Objasnite detetu zašto su rutina i disciplina važni i kako nas čuvaju od opasnosti. Na primer, objasnite da trčanje po stepenicama može dovesti do težeg pada i povrede.

Ponudite mu izbor: Na primer, umesto da tražite od deteta da odmah prestane da se igra i ode u krevet, zamolite ga da izabere priču za laku noć ili pidžamu. Manje autoritarna opcija olakšaće detetu da prihvati da je vreme za spavanje.

Nemojte preterano zabranjivati jer će zabrana pobuditi znatiželju. Drugim rečima, nemojte uvek reći ‘Ne’. Ako detetovi postupci ne uzrokuju nikakvu štetu, možda ih nema potrebe uvek zaustavljati.

Model dobrog ponašanja: Deca uče oponašajući ponašanje drugih. Stoga, učestvujte u njihovim igrama ili aktivnostima kako biste uspostavili dobro ponašanje. Naučite ih kako da poštuju pravila u igrama i aktivnostima.

Pohvalite pozitivno ponašanje: Pohvaliti dete za pozitivno ponašanje, izvrstan je način za jačanje dobrog ponašanja. Svaki put kada primetite da dete poštuje pravila ili radi pravu stvar bez inata, pohvalite ga rečima poput: ‘Bravo’, ‘Ponosan sam na tebe’ ili ‘Ti si najbolji’.

Učinite okruženje sigurnim i dopustite detetu da istražuje i eksperimentiše svetom oko sebe pod nadzorom. To će zadovoljiti znatiželju i potrebu za autonomijom, a istovremeno ga neće terati da se inati granicama i čini opasne stvari.

Deca se osećaju sigurnim kada ih cujete i razumete. Umesto da tražite da prestanu plakati, recite im da je plač u redu i da svoje probleme mogu podeliti s vama. Saosećajte s mališanom i pružite mu rešenja.

Inat je uobičajno ponašanje tokom odrastanja koje se može kontrolisati odgovarajućim merama. Nemojte za to kriviti ni sebe ni dete. Kako vaš mališan odrasta, uči da sarađuje sa drugima i postaje lakše urazumiti ga. Ipak, ako primetite bilo kakve alarmantne znakove, poput agresije pomešane s inatom, nemojte se ustručavati razgovarati s lekarom ili psihologom.

Izvor: roditelji.story.hr

Foto: Pexels

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *