Izađi iz zone komfora. Možeš to!



Zona komfora je kada se osećaš nekako pritajeno, mirno, sve je u redu i osećaš se prijatno čak i kada si okružen stvarima na koje se žališ. To je put kojim se krećeš. To su stvari koje često ponavljaš i dešavaju se u svim oblastima tvog života (vrsta hrane koju inače jedeš, vrsta posla od kojeg živiš, mesta koja posećuješ, način na koji razmišljaš).

Percepcija je promenljiva i zavisi od toga šta misliš o sebi. Zbog promene slike o sebi, možeš imati više zona komfora. Kada se ponašaš u skladu sa slikom koju imaš o sebi, ti si u svojoj zoni komfora. Ako se izvučeš iz toga, postoji strah i stres. Prihvatajući ono što kažeš o sebi, dolaziš tamo gde misliš da pripadaš. Ako se osećaš neprijatno, to je znak da treba da izađeš iz svoje zone udobnosti. Pri tome posmatraj emocije koje se javljaju. Ako se pojavi strah – to nije znak da ste u nekoj stvarnoj opasnosti. Prepoznavanje zone komfora je ponekad neugodno jer te uči da ne preispituješ klasične obrasce svakodnevnog funkcionisanja (na primer, iako nisi zadovoljan poslom koji radiš, još uvek imaš posla).

Svaka zona komfora iskrivljuje istinu o tome šta želiš i skriva pravu sliku o životnoj situaciji u kojoj se trenutno nalaziš. Zona udobnosti stvara osećaj monotonije. Ako imaš takvu situaciju u odnosu na jedan od tvojih životnih segmenata, ona se preliva i na druge segmente života (jer su svi segmenti života međusobno isprepleteni i povezani). U zoni komfora si bezbedan, znaš šta je gde, znaš kako funkcionišeš u svom svetu i ne želiš da se izlažeš neprijatnosti, nepoznatom i strahu. Ali da bi stekao nova znanja i iskustva, moraš preći tu granicu. Tada dobijaš priliku da se razviješ kao pojedinac. Dobijaš novi svet, uspeh, uživanje u životu i priliku da ispuniš svoje snove.

Zona komfora je važna – u njoj razvijaš rutinu, imaš osećaj zaštite i sigurnosti. Ali to ti ne daje priliku da rasteš i razvijaš se, da bi u budućnosti mogao uspešno da se nosiš sa mnogim situacijama i ljudima. Zona udobnosti je ono što znaš, čemu veruješ i na šta si navikao. Tu nisi fizički ograničen, ali u tome stvaraš svoju rutinu, poznatu stazu. Udobna je jer se u njemu osećaš bezbedno, u njoj poznaješ ponašanje kao i svoja osećanja i misli. Možeš to nazvati i RELATIVNOM PREDVIDLJIVOŠĆU. I to je dobro do trenutka kada se jave želje koje zahtevaju drugačije ponašanje i drugačije odluke, do trenutka kada prepoznaš da želiš više i ideš dalje. U zoni komfora, pored banalnih stvari koje su u njoj (na primer, sa istim ljudima i na istim mestima piješ kafu), postoje i: način na koji si navikao da razmišljaš, ograničenja koja su posledice takvog razmišljanja, a koje sami namećeš, načina na koji sebe ocenjuješ, istih kriterijuma kojih se pridržavaš, prihvataš različite kompromise koji te vraćaju u zonu komfora. To dovodi do toga da sebi često postavljaš nemoguće prepreke kao što su „neću uspeti“, „nemoguće je“. A kada dođeš do zaključka da nećeš uspeti, polako odustaješ od svojih želja i snova. Grčevito držanje u svojoj zoni komfora posledica je tvojih USTALJENIH MISLI (kada uskogrudo razmišljaš, imaš iracionalna uverenja koja ometaju razvoj tvojih potencijala i lični razvoj). U nekim slučajevima je korisna – deluješ po uobičajenim obrascima za koje znaš da funkcionišu. U zoni komfora osećaš se sigurno i pruža ti osećaj kontrole. Ona može biti korisna za neke banalne aspekte života, kao što je izbor istog puta do posla jer si navikao na njega i ne moraš preterano razmišljati dok ideš na posao.

Zašto da izlaziš iz zone komfora ako je to rizik? Zašto razumno rizikovati jedan od kriterijuma mentalnog zdravlja. Nije prijatno izaći iz zone komfora. Nekome je lakše, nekome teže. Ona može kočiti tvoj razvoj u drugim delovima života. U zoni komfora nema mesta za napredak, razvoj i učenje novih obrazaca koji bi ti bili korisni. Izlazak iz zone komfora veoma je važan kako bi napredovao na poslu, u odnosima, kao osoba, te u raznim drugim aspektima života. Osim toga, dugoročni ostanak u zoni komfora može izazvati osećaje dosade i neispunjenosti.

Ako znaš šta želiš i imaš svoje ciljeve, zašto ništa ne preduzmeš, a ako preduzmeš odustaneš i vratiš se u zonu komfora? Odgovor je – JER SI TAKO NAUČEN (da budeš dobar, da ne odstupaš od proseka, da ne postavljaš previše pitanja, da ne razvijaš radoznalost iako si kao mlad imao san pa odustaneš od njega). Šta da preduzmeš? Pogledaj duboko u sebi i pronađi svoju viziju za budućnost. DA NE POSTOJE NIKAKVA OGRANIČENJA NA OVOM SVETU I DA NE POSTOJI ŠANSA DA NE USPEŠ, ŠTA JE TO ŠTO BI TI PREDUZEO? Potraži odgovor na pitanje: ŠTA JE TO ŠTO BI ŽELEO DA ZAPAMPTIŠ KADA ODEŠ SA OVOG SVETA? Ovo je najvažnije pitanje koje treba sebi da postaviš i potražiš odgovor. POKRENI SVOJ UM DA TRAŽI VIZIJU. Samo vizija te može pokrenuti. Dan kada se ona pojavi biće tvoje otkriće koje ćeš prepoznati.

Nenad Tasić

Tekstove istog autora možete pročitati ovde:

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *