Martovski događaji u Jugoslaviji


Od početka Drugog svetskog rata Kraljevina Jugoslavija je na sve načine pokušavala da ostane neutralna i ne ulazi u sukob jer je knez Pavle bio svestan da je jugoslovenska vojska nemoćna da pruži neki ozbiljniji otpor Nemačkoj.

Početak marta 1941. godine doneo pristupanje Bugarske Trojnom paktu (1.mart) i time je na Balkanu ostala samo Jugoslavija kao jedina država koja se nije izjasnila po tom pitanju. Nemačka je izvršila dodatan pritisak tako što je uputila ultimatum jugoslovenskoj vladi da se najkasnije do 24. marta izjasni po pitanju pristupanja Paktu.

Ovaj potez je stavio Vladu pred svršen čin i predsednik vlade Dragiša Cvetković i ministar spoljnih poslova Aleksandar Cincar-Marković su u Beču (u zamku Belvedere) narednog dana, 25. marta potpisali protokol o pristupanju Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu (Nemačka, Italija i Japan).

Pristup Trojnom paktu izazvao je reakciju u vidu državnog udara (puča) koji je izvršen u noći 27. marta 1941. godine. Puč je izvela vojska pod vođstvom generala Borivoja Mirkovića. U njemu su učestvovale i britanska i sovjetska obaveštajna služba.

Čim je narod saznao za puč krenule su masovne demonstracije na ulicama svih većih gradova u Srbiji, počevši od Beograda. Ulicama su se čule parole „Bolje rat nego pakt“ i „Bolje grob nego rob“.

Državnim udarom srušena je vlada Cvetković-Maček a za novog predsednika vlade izabran je general Dušan Simović, zbačeno je i namesništvo na čelu sa knezom Pavlom Karađorđevićem a kralj Petar II Karađorđević je proglašen punoletnim.

Nova vlada bila je svesna ozbiljnosti situacije u kojoj se država nalazila i nije smela da otkaže Pakt zbog koga je sprovela državni udar, i morala je da nastavi isti spoljnu politiku.

Knez pavle je bio izgnan u Keniju, a kasnije u Južnoj Africi.

Kada je Hitler čuo za puč doneo je odluku da se Jugoslavija vojnički i politički uništi. To će se dogoditi uskoro u tzv. Aprilskom ratu od 06. do 17. aprila 1941. godine kada je izvršen brutalni napad od strane Nemačke, Italije, Mađarske i Bugarske.

Autor: Ivan Stojanović, profesor istorije

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *