Pesme koje će vam pomoći da napravite “štimung” na SVADBI i podignete atmosferu do usijanja, a nisu NARODNJACI



1. Ajk i Tina Tarner – “Proud Mary”

Ako ste ljubitelj rok muzike, postoji velika verovatnoća da ćete u jednom trenutku, iznervirani višesatnom serijom narodnjaka, u pripitom stanju, otići do benda i tražiti “neku rok stvar”, uz guranje novčanica pevaču ili pevačici, uz opasku: “Bilo koju, svejedno je, samo da malo odmorim od narodnjaka”. Jednako velika verovatnoća jeste da ćete na svoju narudžbu dobiti odgovor u vidu pjesme “Proud Mary”, u verziji proslavljenoj izvođenjem Tine i Ajka Tarnera (Tina & Ike Turner) na albumu “Live in Paris Olympia” (1971).

Zašto i zbog čega je pesma koja govori o čoveku koji u potrazi za slobodom krstari parobrodom rekom Misisipi postala apsolutni hit na srpskim svadbama u BiH, jednostavno je nemoguće dati logičan odgovor. Klasik južnjačkog rok benda, snimljen u razornoj R&B verziji jedne od najpoznatijih crnih pevačica u istoriji rok muzike i njenog muža, multitalentovanog gitariste, kompozitora, producenta, u slobodno vreme makroa i čoveka prepunog ličnih demona, ne da diže na noge goste sklone rokenrolu, već i onaj deo publike koji misli da bez Jandrinog jata ili Cece nema veselja. Razorna ritam sekcija koja polako diže tenziju, pevanje iz petnih žila i rezak gitarski rif u krešendu pesme svakako su zaslužni za to, a verovatno obilno pomaže  i Tinin imidž “turbo-folk-pre-turbo-folka” pevačice, koji je postao opšteprihvaćen standard rok imidž kod generacije rođene negde između 60-ih i 80-ih, a koja u proseku čini 50 procenata svake svadbe.

2. Divlje jagode – “Motori”

Nezvanična bajkerska himna eks-ju prostora i najveći hit megazvezda hard end hevi zvuka u regionu, bihaćkih Divljih jagoda, pesma “Motori” provereno izaziva delirijum na svadbama. Razorni rif Zeleta Lipovače, monolitni motoristički dvotaktni ritam i pevač Alen Islamović koji cepa nejako grlo u kombinaciji hard rok pevanja i narodnjačkog trilera uz vrlo inspirativan tekst, u kome se, verovali ili ne, 41 put ponovi reč “motori”, slaveći ljubitelje moćnih dvotočkaša što krstare auto-putevima, kratki je opis originala snimljenog na trećem albumu Divljih jagoda, nazvanom upravo “Motori” (1982).

Skoro četiri decenije kasnije, svaki put, bez obzira na stepen kvaliteta svadbarske interpretacije, najveći hit Divljih jagoda izaziva stanje u kojem pola svadbe mahnito trese glavom i svira vazdušne gitare, dok druga polovina zblanuto gleda šta prva polovina radi.

3. Mirzino jato – “Apsolutno tvoj”

Bend ili bolje rečeno, projekat – Mirzino jato nesvakidašnja su pojava čak i za vrlo šaroliku pop scenu bivše Jugoslavije. Neka vrsta bizarnog mutanta disko-pop-šlager zvuka iz Sarajeva, nastala na dalekom tragu zrele faze disko muzike i bendova poput Boney M i Village People uz diskretni balkanski etno začin, sa dva albuma u karijeri “Šećer i med” (1979) i “Najslađi rode” (1983), uspeli su na čelu sa pevačem i liderom benda Mirzom Alijagićem da snime jedan megahit u kratkoj karijeri – numeru “Apsolutno tvoj“.

Da bude zanimljivije, Mirza je kasnije karijeru nastavio kao školovani operski pjevač, a pre Mirzinog jata bavio se narodnim melosom dalmatinskih klapa, tako da je teško odgonetnuti zašto je ovaj disko pop sa šmekom sarajevske pop rok škole postao veliki hit u svoje doba, a potom neočekivani hit na svadbama u decenijama koje su usledile.

4. EKV – “Krug”

Verovatno ne postoji pjesma, bend ili autor, koji su na prvi pogled u većoj muzičko-idejno-kreativnoj suprotnosti sa onim što se podrazumeva kao opšteprihvaćeni muzički bekgraund za srpske svadbe u BiH od pesme “Krug“ beogradskog benda EKV,  i njegovog kreativnog lidera, pokojnog Milana Mladenovića. Ipak, kako to već ide na prostoru gde je nelogičnost opšte pravilo, a ne izuzetak koji ga potvrđuje, teško je promaći masovniju svadbu na kojoj neko od svadbarskog benda ne naruči da odsvira najveći hit u karijeri kultnog srpskog rok benda, snimljen na njihovom komercijalno najuspešnijem albumu “Samo par godina za nas”(1989).

Treba priznati da je ova pesma sa razlogom postala hit. Upečatljiv ritam bubnja, rezak gitarski rif, zarazan zvuk klavijatura, pevljiv referen kao stvoren za masovno pevanje: “Ovaj krug sam smislio / Ovaj krug sam stvorio / Ovaj krug sam razbio / U vetar rasuo” i dramatična pratnja ženskih vokala, sa lakoćom su izvele “Krug” i njegove autore iz zabrana alternativnog rok zvuka i približile širem sloju publike. Možda bi se njen autor, tokom života jako sklon neočekivanim muzičkim zaokretima, obradovao zbog činjenice da je njegova pesma postala svadbarski standard, na zgražavanje rok elitista, koji misle da je rokenrol nešto što bi trebalo ljubomorno čuvati samo za izabrane poznavaoce. One koji igraju i pevaju uz “Krug”, tamo gde im podiže dobro raspoloženje, uključujući čak i podijum ispred benda za svadbe, ionako zaboli uvo za mišljenje hejtera.

5. YU grupa – “Čudna šuma”

Fascinatno je posmatrati kako prvi taktovi i stihovi pesme “Čudna šuma” legendarne YU grupe na svadbama sa lakoćom izvlače osmeh na lica gostiju i momentalno stvaraju  raspoloženje “‘ajmo svi ruke u vazduh”, za koju bi brojne zvezde i zvezdice današnjice, dale i najdraži Versaće komplet iz svoje garderobe.

U originalu snimljena na drugom albumu benda nazvanom “YU grupa II” davne 1973. godine, u pravom smislu je uhvatila duh tog vremena sa svojim psihodeličnim zvukom, progresivnim ukrštanjem gitarističke rok tradicije i etno motiva u sviranju braće Jelić, te bizarnim stihovima inspirisanim Kiplingovom “Knjigom o džungli”: “Jednog toplog dana usred guste šume / Medved ispi medni sok / Uhvati tad sovu / S njome poče igrati rok”, ali gde se tačno uhvatila konekcija sa opštenarodnim svadbarskim veseljom, teško je shvatiti.

Možda je u pitanju savršeno uhvaćena atmosfera dečije začuđenosti svetom. Možda reagujemo na filigranski ukras etno zvuka u gitarističkom rukopisu Dragana Jelića, ili su u pitanju neverovatno zarazni ritam i simpatični stihovi.

Iako bi najtačnije bilo reći da ključni deo ove reakcije izaziva kvalitet pesme snimljene od strane jednog od bendova koji za pet decenija karijere nikada nije isprljao integritet svoje muzike, što je uspeh koji može prepoznati čak i mozak otrovan sa nekoliko promila viška u krvi.

6. Vojislav Voki Kostić – Za Beograd (“Ko to tamo peva”)

Numera filmskog kompozitora, producenta i muzičara Vojislava Vokija Kostića, napisana za kultni film Slobodana Šijana “Ko to tamo peva” (1981), po mnogima najbolji film srpske kinematografije svih vremena, u decenijama nakon bioskopske eksploatacije stekla je mitski status. Preciznije rečeno, uz pomoć bezbrojnih TV repriza i masovno kopiranih piratskih snimaka filma, postala je opšte mesto domaće kulture od Beograda do Donje Međeđe, uz višestruko značenje koje varira zavisno od trenutka i može ići od fudbalske utakmice, preko NATO bombardovanja, do opšteg krkanluka uz trubače na Guči.

Kako se desilo da njena žestoka, skoro pa pankoidna verzija postane svadbarski klasik za bacanje mase u ekstazu, u kasne noćne sate kad se svadba polako krene razilaziti, teško je objasniti. Žestok ritam, bučne gitare i skoro pa navijačko pevanje u refrenima, sve uz “stop and go” pauze u izvođenju, pre ubitačnog referna koji masu baca u horski delirijum pevanja dobro poznatih stihova “Nesrećnik sam od malena / Od sve muke pesme pevam / Voleo bih, majko mila / Da sve ovo samo snevam / Da sve ovo samo snevam / Joj, joj, joj, joj”, po svoj prilici izgleda da pogađa osetljivu, tragičnu žicu slovenskog mentaliteta, vešto sakrivenu iza naglašene sklonosti ka veselju i slavlju kojim se mladenci prate u novi životni početak.

7. Električni orgazam – “Igra rokenrol cela Jugoslavija”

Snimljena na “Distorziji”, najuspješnijem albumu beogradskog rok benda Električni orgazam u drugoj polovini osme decenije prošlog veka, pesma u svom nazivu sadrži ime zemlje koje više nema, ali se i dalje pjeva o njoj, i postala je takođe, ne samo veliki narodski hit, već i uvek dobrodošao klasik za naručivanje na svadbi. Svoju slavu kod masovne publike velikim delom duguje i “gostovanju” na saundtreku fenomenalnog filma Srđana Dragojevića “Lepa sela lepo gore” (“Milane, pusti malo one beogradske šupke, matere ti!”), te sve izraženijoj nostalgiji prema zemlji iz svog naslova, koju, kako izgleda, niko nije voleo, ali svi imaju pozitivno sećanje kad popiju koju čašicu viška.

Otprilike slično situaciji u kojoj niko ne voli ići na velike svadbe, ali svi vole prepričavati najupečatljivije trenutke sa istih. A oni se – misli se na nezaboravne trenutke – znaju desiti i kada neko naruči neuništivu himnu za podizanje dobrog raspoloženja – “Igra rokenrol cela Jugoslavija” – a cela se svadba počne izvijati  u zaraznom ritmu Orgazmovog klasika.

8. VIS Simboli – “Bejbi, bejbi”

Teško je shvatljivo da neko na svadbi naručuje pesmu iz filma o liku koji davi žene iz teško objašnjivih frojdovski razloga, osim ako pomenuti naručilac nema prilično čudan smisao za humor, ali dešava se skoro pa redovno, što bi, da smo narod sklon psihoanalizama, bilo situacija za ozbiljnu brigu. Ono što je još čudnije od ovih psihoanalitičkih momenata, jeste činjenica da se pesma iz filma “Davitelj protiv davitelja”, snimljena od strane Srđana Šapera i njegovog ad hok benda VIS Simboli za potrebe njegove kreativne saradnje sa režiserom Slobodanom Šijanom, uopšte našla među pesmama koje se naručuju na svadbama.

Možda je krivac Šijanov filmski klasik, upečatljiva intrepretacija Taška Načića kao davitelja ili Šapera kao neshvaćenog rok umetnika Spiridona Kopicla. Iako, ruku na srce, ne treba otpisati ni genijalnost same pesme, koja se iz jednog skoro pa slučajnog projekta pretvorila u kultni hit. Dokazavši na delu da energični pauer pop zvuk i intrigatni ljubavni stihovi “Ova devojka je najlepša / Ova devojka na koju stalno mislim / Ova devojka je jedina koju volim / Jednom sretneš takvu devojku / Nemoj propustiti priliku”, u okruženju belih vjenčanica, elegantnih toaleta, masne hrane, hekolitara alkohola te viška hormona i emocija dobijaju jedno sasvim novo značenje. Daleko romantičnije, od onog koje imaju u “Davitelju”.

9. Los Lobos – “La Bamba”

Kultni klasik Ričija Valense, tragično preminulog rok pionira 50-ih modernu slavu stekao je kroz interpretaciju slavnih rok meksikanaca Los Lobos, te brojim drugim obradama, koje su svojom masovnošću na kraju možda i glavni krivac što je “La Bamba” postala nezaobilazan deo repertoara na domaćim svadbama. Kako je ova pesma stigla do muzičke želje za nevoljnike koji traže malo osveženja od narodnjaka u vidu meksičkog narodnjaka, ili da stručno kažemo tradicionala, pitanje je iz Zone sumraka.

Ima neke pomerene logike da Balkanci kao narod dele sličan temperament sa Latinoamerikancima, te jednako sličnu sklonost ka preterivanju. Iako se mora priznati da je, bez obzira na muzički ukus, teško naći manu ovom neuništivom i vrlo zabavnom klasiku latino roka, koji je preživeo smrt sopstvenog autora, sedam decenija rokenrol muzike, brojne promene trendova, traljave intrepretacije svadbarskih bendova i horsko pevanje nacvrcanih gostiju na svadbama.

10. Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi – “Čekala sam, čekala”

Jedna od najboljih pesma sarajevskog rokenrola, numera “Čekala sam, čekala” pokojne dive rok i zabavne muzike Jadranke Stojaković u sumanuto-zabavnom izvođenju Prljavog inspektora Blaže i njegovih Kljunova, postala je redovno sredstvo za presecanje narodnjačkih plej-lista na svadbama na svadbama u Srpskoj. Napisana za Jadranku od strane Gorana Bregovića, neosporno najvećeg majstora za pozamljivanje kvalitetnih stvari na ovim prostorima, “Čekala sam, čekala” je rasni komad rokenrola nošen razornim gitarističkim rifom na tragu Bad Company / Fri zvuka, te dramatičnim polukafanskim tekstom (ponovo Bregović) “Čekala sam, čekala sam dragog čitav dan / Da mi noćas vrati ljubav da mu dam / Uzalud ga čekam on je na me ljut”.

Blaža je kao jedan od najvećih šoumena domaće rok scene iskoristio energetski potencijal originala da napravi svoju, blago rečeno duhovitu verziju, koristeći originalni rif i bučni hard rokerski ritam kao podlogu za krajnje slobodnu intpretaciju prvobitnog teksta, uz svoj prepoznatljivo visokooktanski frontmenski nastup.

Atmosferu sa Blažinih nastupa nije lako ponoviti bilo kojem drugom muzičaru, ali kada ispred sebe imate goste blago omamljene maliganima svih vrsta, pa opletete po prepoznatljivom rifu i još prepoznatljivijem referenu, imate male šanse da omašite i da vam gosti ostanu za stolovima. Ako vam se to slučajno desi, tada će organizatori znati da su grdno pogrešili sa izborom benda za najradosniji događaj u životu, piše Bosonoga.

Izvor: blic.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *