Mržnja – put koji te nikuda ne vodi!

Zamišljen, pogled mi se zaustavio na prozoru, vidim ispred sebe grad ugušen smogom i atmosferu koja mi daje osećaj tmurnosti, lišće je već opalo, vozilo prolazi, predeo mi daje zastrašujući osećaj, jedno od onih osećanja u kojima je mržnja obuzela pojedince, a nada za njihov svet se ugasila. Moje misli se stapaju sa pejzažom i razmišljam o ljudima, ruganjima, podsmesima, ružnim rečima.

Govoriti o mržnji nije nimalo lako, ne zato što je to nepoznata tema, već zato što je nešto tako aktuelno i bolno. To je nešto što doživljavamo na ulici, na društvenim mrežama, u školama i u svakom drugom životnom prostoru, deo je našeg svakodnevnog života. Ali šta misliš otkud sva ta mržnja prema ljudima koji su isti kao mi, žive u istom gradu, rade u istim firmama kao mi, greje ih isto sunce, vlaži ista kiša, dišu na istom mestu kao mi, zašto bi onda postojala sva ta mržnja?

Prvo što mi pada na pamet u ovim trenucima su reči poznatog Nelsona Mandele: „Niko se ne rađa da mrzi drugu osobu zbog boje kože ili porekla ili religije. Ljudi mogu naučiti da mrze, a ako čovek može naučiti da mrzi, onda može naučiti da voli, ljubav mnogo prirodnije ulazi u ljudsko srce od svoje suprotnosti“. Ali zašto neko biće može biti vođeno takvim negativnim emocijama, kada može da prenese dobrotu i ljubav? Kako se u čoveku rađa mržnja? Zar nismo svi rođeni od majki koje su nas hranile dobrotom i vaspitavale u osećanju ljubavi prema svima?!

Jedno je jasno. Svi smo rođeni nevini i nemamo predrasude ni prema kome, nemamo loših misli i sve smatramo jednakima, dok nam se neko nametnuo u mislima da nas uči šta je pogrešno, a šta ispravno.

Govor mržnje postaje sve aktuelniji, možete videti mnoge ličnosti kako se na nekoj fejsbuk stranici ljudima obraćaju uvredljivim izrazima, nazivajući ih različitim imenima, iznoseći lično mišljenje. A još bolnija je činjenica da ako nekom kažem da je crn, to neće ulepšati boju njegove kože, niti promeniti boju druge osobe! Ako me neko nazove hrišćaninom, to me neće naterati da promenim veru, samo će me uznemiriti i motivisati da se još više borim i omogućim drugima da me bolje upoznaju, shvate ko sam i cene me kakav sam, ne ono što misle da sam.

Kao idealista, uvek ću se boriti za ideale. A jedan od tih ideala je sloboda izražavanja. Srećan sam što živim u društvu sa demokratskim vrednostima, gde svako ima pravo da slobodno izražava svoja uverenja i svoje ideale. Ali uvek ću biti protiv potcenjivanja dostojanstva, ubeđenja ili ideala drugih, jer, pre svega, verujem u jednakost i jednoobraznost svih ljudi na svetu.

U čoveku postoje dva prejaka osećanja, a to su ljubav i mržnja. Kada se jedna strana troši više, onda i druga skuplja snagu. Nije da nam preostaje mnogo da kažemo, znajući da su mnogi, svojim idejama prodrli u srž savremenog čoveka i svojim pronicljivim i logičnim definicijama prevazišli ljudske idile. Na neki način, sve je rečeno, a sve što treba da uradimo je da sprovodimo pravila života, a zapravo, to je sve što čovek može.

Da se ​​odmaknemo od mržnje i naučimo da volimo, da prihvatimo druge onakvima kakvi jesu, da naučimo da volimo druge da bismo voleli sebe, da poštujemo prava drugih i njihova uverenja. Verujem da osećanje kao što je mržnja već dugo vlada. Sada je vreme ljubavi, koja treba da cveta među nama.

Misli su postale kao košnica pčela koje su mi preglasne u mislima, mnoge slike mržnje kruže kroz glavu, teške reči koje se izgovaraju i nalaze se u mojim mislima, selektivnom pincetom pokušavam da odvojim loše od dobrog. Pokušavam da izgradim zid između njih, da ih jasno razdvojim, i nalazim da je bezuspešno. Ne postoji zid koji može da odvoji mržnju od ljubavi, tu moć ima samo čovek i njegova neizmerna ljubav, jer on možda ne može sve, ali može mnogo kada to radi sa puno ljubavi.

O autoru

Slobodno vreme provodi uz dobru knjigu u ruci ili ispisujući ono što je njemu na duši. Ne podnosi nepravdu i neguje empatiju prema ljudima. Kao perfekcionista opsednut da daje sve od sebe, on sanja da napravi razliku u svetu oko sebe. Kreativan i željan novih izazova, sa mnogo novih snova svakog dana, iako se ponekad plaši promena. Pomalo romantičan, sa velikom ljubavlju prema knjigama iz oblasti popularne psihologije.

Pre sledećeg teksta, pročitajte ovo ukoliko već niste!

Sve je do ljudi

Mržnja u srpskim Fejsbuk grupama

Izađi iz zone komfora. Možeš to!

Tajna formula uspeha

Veruj sebi i u sebe. Možeš to!

UTICAJ SARADNJE RODITELJA I ŠKOLE NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA UČENIKA

ZNAČAJ INDIVIDUALIZOVANE NASTAVE

NEŠTO O KONKURENCIJI

Nemojte čekati da sve bude baš kako treba

Živi u trenutku!

Reč ostaje ista

Ljubav kao na filmu

Empatija: IDEAL ili SVAKO VIDI ONO ŠTO NOSI U SEBI?

Baka Prase: ELVIS PRISLI modernog doba ili SAJBER NASILNIK?

Put do individualne sreće

Kritičari

Ne shvataj ništa lično

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *